SRCE U SACI
Ne zelim vam pricati is pocetka. Nema svrhe.
Pocetak ce, na kraju, sam doci... Sve je pocelo prilicno davno, a cini se kao da je
to sve juce bilo. Vreme ne mazi nikoga, ne ceka nikoga i nista.
NESANICA
Imam cerku, tinejdzera od petnaest godina. Prelepa devojcica, dobra dusica, ali prgavo stvorenjce - na majku... Tako bar kazu, a i ja se sa time slazem. Ne kaze se uzalud : "Kakva majka, takva cerka." Fizicki bas i ne lici toliko na mene, ali temperament je moja zasluga. O karakternim osobinama ne vredi jos uvek pricati, ali videcemo... Vec sada je jasno da je bolja osoba od mene i da ce tek biti. Ako nista drugo, trudicu se svim silama da ne postane osoba kao sto sam ja... od vesele dusice, usamljena zena.
Sinoc smo resile da nesto ranije odemo na spavanje. Spavamo zajedno, u istoj sobi, na velikom trosedu - jos uvek! Zivimo u kuci mojih roditelja, jos uvek... Duga i teska prica.
"Bubo, kako ces ti sama, kada ja odem?" - pitam je tiho.
"Ne znam."- prosaputa ona.
"Budi pametna,moli te majka. Uci i vodi racuna o sebi. Vidis da sa dekom nije nesto u redu, cudno se ponasa. I baka je bolesna. Boze moj, nemam kome da te ostavim... Da imam para pa da platim nekome i njih da cuva."- sapucem ja, a neka tezina mi na grudima.
"Pa ti pricaj sa njim da ne pije toliko," - kaze ona, "Svaki dan mu pricaj, pa ce mu se valjda jednom smuciti i mozda prestane."
"Jel' vidis ti da se cudno ponasa?" - pitam,pa nastavljam, "I on i baka... A kakvi su bili prosle godine? Jel se secas?"
"Bili su drugaciji... Sada samo cute."- odgovara moje dete,"Pre su nesto radili po kuci, prepirali se oko sitnica, a sada... Sada ustane - rakijica, doruckuje, ode u prodavnicu ili u kafanu, tamo pije pivo, dodje kuci, pa opet rakijica... I nista ne radi..." - prica ona.
"Kada bi mogao da ne pije vise," - uzdahnuh, "Vidis, ja... Evo, cetrnaestog marta ce biti tacno mesec dana kako ne pijem..."
"Jel' si sigurna da ne pijes?" - prekide me ona, "Sigurna si da nisi uopste pila od tada?"
"Naravno da sam sigurna. Ja sam sebi obecala. Zar mislis da cu da lazem samu sebe?!"
"I? Kako ti je sada?"- pita me kao odastao covek.
"Dobro mi je sada, super mi je. Vise alkohol ne stavljam u usta... Kada bih to isto mogla za cigarete da kazem... Kada bih bar mogla da obecam da cu ih smanjiti na pet dnevno... Jer ne mogu da ih ostavim. nisam psihicki spremna za to, a sebe da lazem necu."- uzdahnuh tesko.
Hiljadu misli mi se glavom mota. Izmesana osecanja, tezina neka u grudima, ne vidim neki realan izlaz iz ove situacije i , po ko zna koji put, shvatam da sam rob i zrtva u svom sopstvenom zivotu.
Majka mi je bolesna. Ima tezak oblik sizofrenije. Zena koja ni mrava u zivotu nije zgazila, zena koja je trpela sve i svasta samo da bi drugi, koji su je gazili, a do kojih je njoj bilo stalo, zena koju su mnogi muskarci zvali "diva"... Boze, zasto bas njoj to da se desi?! Najboljoj dusi u mojoj porodici. Cime je to zasluzila?
Moj otac je cetiri godine mladji od nje. Uvek je bio dasa. Zene su ginule za njim, a on im nije ostajao duzan. Imao je puno para, gazda covek! Sve je u redu samo ako porodica ne trpi... Njegova filozofija... porodica smo tada, u to zlatno vreme, bili: tata, mama, dva brata i ja... Sada tu porodicu cine moja cerka, roditelji i ja. Braca su se na vreme distancirala. Imaju oni svoje porodice.
Na zalost, moj otac u jednom trenutku nije dobro procenio situaciju, tako da je od zanatlije, punog para osato covek bez posla, bez motivacije, bez zelje... Sve je dobro dok ja mogu da radim i zaradjujem, jer ima ko i da trosi...Milina!
"E, Bubo moja..." - rekoh kroz sapat, "Kako mozemo ti i ja da ih ostavimo i da ne pazimo na njih? Ne mogu oni sami. Vidis da deku zeza srce, plus to sto pije... Baka ne moze sama sa njim... Moramo da budemo tu..."
"Nikad nama nece da bude bolje!" - presece me moje dete, "Prvo ti cuvas njih i ne mozemo da zivimo same. Onda ja zavrsim skolu i onda ja cuvam tebe! Kako ces sa sezdeset godina da radis tetovaze? A mozda ces i moci? I tako... to je moj zivot."
To je, znaci, to...
Prosvetljenje!!! Moja cerka se plasi da ce morati da vodi racuna o meni, da me cuva i da nece moci da ima svoj zivot, bas kao sto je to slucaj samnom...
"Kako to mislis da ti cuvas mene?"- pitam, a slutim odgovor...Noz mi probada grudni kos i zabija se direktno u srce. U sekundi mi milijardu misli proleti kroz glavu i ponovo se vrati, direktno udarivsi u mozak.Ah, nisam znala da nesto moze ovoliko, na ovaj nacin da zaboli!
"Pa, mislim da ti,kao deka pijes i da nista ne radis,a ja da imam decu i da moram i tebe da cuvam i izdrzavam...Mislim, ja cu tebi da pomazem ako treba,ali da te cuvam kao ti baku i deku.Necu da te saljem u staracki dom..."
"Ne brini." - prekidoh je, "Neces ti mene da cuvas i ne mozes da me saljes u staracki dom,ako ja to necu..." - govorim,a srce mi se razletelo na hiljade komadica!Ne mogu da verujem svojim usima sta cujem od svog,jedinog deteta...To nenormalno boli,ludacki!Znaci, ona misli da cu ja celog zivota ostati sama, da necu vise nikoga naci,sa kim bih provela ostatak svog zemaljskog zivota...Toga se i ja plasim,toga da cu ostati sama,ali mi na kraj pameti nije bilo da njoj budem na teretu. Zelim da bude srecna,da ima svoju porodicu,muza,decu... da nikada ne dozivi ovo sto ja zivim...
"Neces ti mene da cuvas,ljubavi.Ja samo molim Boga da me dovoljno dugo pozivi,da te iskolujem i izvedem na pravi put,da nadjes posao i imas svoje parce hleba u rukama...a onda mogu da odem.Samo to Boga molim za svoj zivot..."
"Mama,spava mi se..." -kaze ona.Ujutru ustaje rano za skolu.Znam da joj se spava...a meni ne.Meni je neka nevidljiva,bodljikava zica obmotala srce i sve se jace steze oko njega.Ostro me probode na levoj strani,u predelu grudi.Polako se rukom uhvatih za to mesto,a suze,ah...suze...Osecam kako naviru i s mukom se trudim da im ne dam dalje.Ne zelim da placem.To je suvisno.
"Vazi,zlato moje,spavkaj.Hajde samo da ispricamo ono nase..." - rekoh,pridjoh joj malo blize i nezno je zagrlih:
"LEGOH SPATI,BOGA ZVATI I ANDJELE PRIZIVATI.BOG SE DESI NA NEBESI.NEBESA SE OTVORISE,HRISTA BOGA ZAMOLISE,KAD MI LEGNEMO,KAD MI SPIMO,DA NIKAKVO ZLO NE SNIMO"
Nasa pricica za laku noc...
NESANICA
Imam cerku, tinejdzera od petnaest godina. Prelepa devojcica, dobra dusica, ali prgavo stvorenjce - na majku... Tako bar kazu, a i ja se sa time slazem. Ne kaze se uzalud : "Kakva majka, takva cerka." Fizicki bas i ne lici toliko na mene, ali temperament je moja zasluga. O karakternim osobinama ne vredi jos uvek pricati, ali videcemo... Vec sada je jasno da je bolja osoba od mene i da ce tek biti. Ako nista drugo, trudicu se svim silama da ne postane osoba kao sto sam ja... od vesele dusice, usamljena zena.
Sinoc smo resile da nesto ranije odemo na spavanje. Spavamo zajedno, u istoj sobi, na velikom trosedu - jos uvek! Zivimo u kuci mojih roditelja, jos uvek... Duga i teska prica.
"Bubo, kako ces ti sama, kada ja odem?" - pitam je tiho.
"Ne znam."- prosaputa ona.
"Budi pametna,moli te majka. Uci i vodi racuna o sebi. Vidis da sa dekom nije nesto u redu, cudno se ponasa. I baka je bolesna. Boze moj, nemam kome da te ostavim... Da imam para pa da platim nekome i njih da cuva."- sapucem ja, a neka tezina mi na grudima.
"Pa ti pricaj sa njim da ne pije toliko," - kaze ona, "Svaki dan mu pricaj, pa ce mu se valjda jednom smuciti i mozda prestane."
"Jel' vidis ti da se cudno ponasa?" - pitam,pa nastavljam, "I on i baka... A kakvi su bili prosle godine? Jel se secas?"
"Bili su drugaciji... Sada samo cute."- odgovara moje dete,"Pre su nesto radili po kuci, prepirali se oko sitnica, a sada... Sada ustane - rakijica, doruckuje, ode u prodavnicu ili u kafanu, tamo pije pivo, dodje kuci, pa opet rakijica... I nista ne radi..." - prica ona.
"Kada bi mogao da ne pije vise," - uzdahnuh, "Vidis, ja... Evo, cetrnaestog marta ce biti tacno mesec dana kako ne pijem..."
"Jel' si sigurna da ne pijes?" - prekide me ona, "Sigurna si da nisi uopste pila od tada?"
"Naravno da sam sigurna. Ja sam sebi obecala. Zar mislis da cu da lazem samu sebe?!"
"I? Kako ti je sada?"- pita me kao odastao covek.
"Dobro mi je sada, super mi je. Vise alkohol ne stavljam u usta... Kada bih to isto mogla za cigarete da kazem... Kada bih bar mogla da obecam da cu ih smanjiti na pet dnevno... Jer ne mogu da ih ostavim. nisam psihicki spremna za to, a sebe da lazem necu."- uzdahnuh tesko.
Hiljadu misli mi se glavom mota. Izmesana osecanja, tezina neka u grudima, ne vidim neki realan izlaz iz ove situacije i , po ko zna koji put, shvatam da sam rob i zrtva u svom sopstvenom zivotu.
Majka mi je bolesna. Ima tezak oblik sizofrenije. Zena koja ni mrava u zivotu nije zgazila, zena koja je trpela sve i svasta samo da bi drugi, koji su je gazili, a do kojih je njoj bilo stalo, zena koju su mnogi muskarci zvali "diva"... Boze, zasto bas njoj to da se desi?! Najboljoj dusi u mojoj porodici. Cime je to zasluzila?
Moj otac je cetiri godine mladji od nje. Uvek je bio dasa. Zene su ginule za njim, a on im nije ostajao duzan. Imao je puno para, gazda covek! Sve je u redu samo ako porodica ne trpi... Njegova filozofija... porodica smo tada, u to zlatno vreme, bili: tata, mama, dva brata i ja... Sada tu porodicu cine moja cerka, roditelji i ja. Braca su se na vreme distancirala. Imaju oni svoje porodice.
Na zalost, moj otac u jednom trenutku nije dobro procenio situaciju, tako da je od zanatlije, punog para osato covek bez posla, bez motivacije, bez zelje... Sve je dobro dok ja mogu da radim i zaradjujem, jer ima ko i da trosi...Milina!
"E, Bubo moja..." - rekoh kroz sapat, "Kako mozemo ti i ja da ih ostavimo i da ne pazimo na njih? Ne mogu oni sami. Vidis da deku zeza srce, plus to sto pije... Baka ne moze sama sa njim... Moramo da budemo tu..."
"Nikad nama nece da bude bolje!" - presece me moje dete, "Prvo ti cuvas njih i ne mozemo da zivimo same. Onda ja zavrsim skolu i onda ja cuvam tebe! Kako ces sa sezdeset godina da radis tetovaze? A mozda ces i moci? I tako... to je moj zivot."
To je, znaci, to...
Prosvetljenje!!! Moja cerka se plasi da ce morati da vodi racuna o meni, da me cuva i da nece moci da ima svoj zivot, bas kao sto je to slucaj samnom...
"Kako to mislis da ti cuvas mene?"- pitam, a slutim odgovor...Noz mi probada grudni kos i zabija se direktno u srce. U sekundi mi milijardu misli proleti kroz glavu i ponovo se vrati, direktno udarivsi u mozak.Ah, nisam znala da nesto moze ovoliko, na ovaj nacin da zaboli!
"Pa, mislim da ti,kao deka pijes i da nista ne radis,a ja da imam decu i da moram i tebe da cuvam i izdrzavam...Mislim, ja cu tebi da pomazem ako treba,ali da te cuvam kao ti baku i deku.Necu da te saljem u staracki dom..."
"Ne brini." - prekidoh je, "Neces ti mene da cuvas i ne mozes da me saljes u staracki dom,ako ja to necu..." - govorim,a srce mi se razletelo na hiljade komadica!Ne mogu da verujem svojim usima sta cujem od svog,jedinog deteta...To nenormalno boli,ludacki!Znaci, ona misli da cu ja celog zivota ostati sama, da necu vise nikoga naci,sa kim bih provela ostatak svog zemaljskog zivota...Toga se i ja plasim,toga da cu ostati sama,ali mi na kraj pameti nije bilo da njoj budem na teretu. Zelim da bude srecna,da ima svoju porodicu,muza,decu... da nikada ne dozivi ovo sto ja zivim...
"Neces ti mene da cuvas,ljubavi.Ja samo molim Boga da me dovoljno dugo pozivi,da te iskolujem i izvedem na pravi put,da nadjes posao i imas svoje parce hleba u rukama...a onda mogu da odem.Samo to Boga molim za svoj zivot..."
"Mama,spava mi se..." -kaze ona.Ujutru ustaje rano za skolu.Znam da joj se spava...a meni ne.Meni je neka nevidljiva,bodljikava zica obmotala srce i sve se jace steze oko njega.Ostro me probode na levoj strani,u predelu grudi.Polako se rukom uhvatih za to mesto,a suze,ah...suze...Osecam kako naviru i s mukom se trudim da im ne dam dalje.Ne zelim da placem.To je suvisno.
"Vazi,zlato moje,spavkaj.Hajde samo da ispricamo ono nase..." - rekoh,pridjoh joj malo blize i nezno je zagrlih:
"LEGOH SPATI,BOGA ZVATI I ANDJELE PRIZIVATI.BOG SE DESI NA NEBESI.NEBESA SE OTVORISE,HRISTA BOGA ZAMOLISE,KAD MI LEGNEMO,KAD MI SPIMO,DA NIKAKVO ZLO NE SNIMO"
Nasa pricica za laku noc...
ZATIM JE KRENULA NESANICA.
Sve te misli,ta noc i sta ce doneti sutra opisacu u sledecem delu.
Bella019
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi